U raznim mitologijama susrećemo djevičanske božice koje nisu bile djevice u smislu današnjeg značenja te riječi. Daleko od seksualne nevinosti ili naivnosti, mnoge od njih imale su ljubavnike i vladale tajnama tjelesnog sjedinjenja, kao i rađanjem djece.
U helenističkoj astrologiji, Djevica se zove Parthenos. Ova riječ je korištena da bi označila ne samo djevicu, nego i mladu djevojku, ali i generalno – neudanu ženu.
Među poznatijim božicama iz grčke mitologije, epitet parthenos nosile su Atena, Artemida i Hestija. Njihovo “djevičanstvo” naprosto je značilo da se nisu udavale; nisu ovisile o muškarcu, niti su se pokoravale zakonitostima svog spola, čije je glavno obilježje bila plodnost i sposobnost rađanja – nijedna od njih tri nije imala djecu.
U patrijarhalnom društvu, od žene se očekivalo da se uda, osigura potomstvo i radi kućne poslove. Ali ove su božice imale skroz drugu misiju.
Najutjecajnija u trijadi, bila je Atena. Zanimljivo je da su vladarstva Atene i Djevice vrlo slična. Ona je božica mudrosti i strateškog ratovanja. Od nje je čovjek dobio domišljatost i tehničku vještinu. Ona ga je naučila zanatima za koje treba spretnost ruku. Njen epitet Ergane znači – radnica. Izumila je lončarstvo, metalurgiju, tkanje, brodogradnju, ukrotila divlje konje, stvorila civilizaciju.
Od nje je dolazilo zdravlje, bila je Paeonia – iscjeliteljica, a i generalno se štovala kao spasiteljica, Soteira.
