Canicula (lat. kujica) bilo je ime zvijezde Sirius – najsjajnije zvijezde u zviježđu Velikog psa (Canis maior), ali i generalno – najsjajnije na nebu.
Kad je Sirius u zoru izlazio neposredno prije Sunca, bio je to znak da počinje razdoblje paklenih vrućina, zvanih kanikula – kod nas su to „pasje vrućine“. Kanikula je u antici trajala od 23.07. do 24.08., što se poklapa s vladavinom znaka Lava.
“Kad zlatni čičak procvjeta, a cvrčak sjedne u krošnju, pa bez prestanka ispod krila lije svoju pjesmu – sezona je iscrpljujuće vrućine. Tada su koze najdeblje, vino najbolje; žene su najpožudnije, a muškarci najslabiji. To je zato što Sirius isuši glavu i koljena, a koža se oprlji od goruće vrućine.” (Heziod, Poslovi i dani).
U starom Rimu, početak kanikule označavala je svetkovina Neptunalija, u čast boga Neptuna. Prije identifikacije s grčkim Posejdonom, Neptun je bio božanstvo izvora, tekućih voda, vodovoda, kanala za navodnjavanje i drenažu. Njegovo ime etimološki znači “potekao iz vode”. Tako su ga i zamišljali, kao “starca iz vode” koji je čarobnjak i prorok.
Svetkovina u čast Neptunu pokazuje kolika je bila važnost tekuće vode u vrijeme nesnosnih pasjih vrućina.
