Ako ste se ikad ozbiljnije zanimali za astrologiju, sigurno ste čuli za Algol – višestruku zvijezdu koju astronomi označavaju kao Betu Perzeja, a astrološki je lociramo na 26° Bika.
Njeno ime potječe od arapskog Ras al Ghul (= glava demona), a zahvaljujući grčkoj mitologiji, i danas u njoj vidimo odsječenu glavu Meduze. Dvije od zvijezda (Algol A i B) obilaze jedna oko druge i periodički se zaklanjaju, pa se, gledano sa Zemlje, čini kao da “glava” zlokobno namiguje – što je sasvim u skladu s njenom lošom reputacijom.
Ali, u ovom se postu nećemo baviti astrološkim uplivom Algola, nego mitološkom pozadinom.
Meduza je bila jedna od tri Gorgone i jedina smrtna među njima, zbog čega joj je Perzej i uspio odrubiti glavu. U grčkoj mitologiji, to su bile nakazne nemani naboranih lica i spljoštenog nosa, s krilima i šakama od metala, životinjskim ušima, dugim očnjacima i “kosom” od zmija otrovnica. Pri pogledu na njih, čovjek bi se od užasa skamenio.
Od Ovidija, međutim, saznajemo da Meduza nije oduvijek bila strašno čudovište. Dapače, bila je ljepotica u koju bi se svatko na prvi pogled zaljubio, a najljepša na njoj bila je baš njena kosa. No, dogodilo se da ju je u Minervinom (= Ateninom) hramu silovao Neptun (= Posejdon). I umjesto da božica zaštiti nevinu žrtvu, bezdušno ju je kaznila nakaznošću, jer je “oskvrnula” njen hram.
Kao što vidimo, u svijetu bogova nema pravde – postoji samo moć i njezina neravnomjerna raspodjela. U tom smislu, ovaj mit nas doslovno uči da život funkcionira po principu „ko jači, taj tlači.“ Nasilje koje je doživjela, Meduza je nosila dalje, ubijajući druge nevine ljude. I tako obično nastane zatvoreni krug koji stvara nove žrtve, sve dok netko svjesno ne odluči prekinuti ga i pretočiti svoju bol u nešto plemenito.
