Imate li neku važnu planetu na 14° i 27° Ovna ili na 0°, 7° i 14° Bika? Ako vam Ascendent, njegov vladar ili Mjesec padaju na te stupnjeve, možda živite mit o Andromedi.
Alferac (14° Ovna) je alfa zvijezda u ovoj konstelaciji i predstavlja glavu Andromede, pa će iz tih razloga najprije dati projekciju mita u vaš život.
Andromeda je bila etiopska princeza i žrtva oholosti svoje majke. Kraljica se, naime, hvalila da su ona i njena kćerka ljepše od morskih nimfi, što je jako naljutio Posejdona – poslao je Cetusa, morsko čudovište, da pustoši obalu, proždirući ljude i stoku.
Andromedin otac, kralj Kefej, dobio je uputu od proročišta da će se Cetusa riješiti samo ako mu žrtvuje svoju kćerku. Tako se dogodilo da je nesretna Andromeda umalo skončala, okovana na stijeni. No, prije negoli je Cetus stigao do nje, spasio ju je Perzej, stranac, koji je slučajno tu prolazio na svom krilatom konju Pegazu.
Ajmo sad to prevest na stvarni život.
Vi ste možda bili odgajani kao princeza i vaša majka je npr. inzistirala i usadila vam uvjerenje da ste nešto posebno i da zaslužujete samo najbolje. Njena oholost je za vas stvorila neki problem. Točnije – sputala vas je, jer ste se prirodno priklonili njenom stavu očekujući da vas život zaspe darovima. A to se nije dogodilo.
Cetus može biti personifikacija bilo kojeg problema s kojim se princeza susretne u stvarnom životu. Možda je majka kovala u zvijezde njenu pamet, a život se posložio tako da gluplji od nje imaju bolje poslove ili su joj nadređeni.
Nije nužno riječ o hvalisanju ljepotom. Svatko ko je odgajan da je “nešto posebno” i “bolji od drugih” može se osjetiti kao „žrtva životnih okolnosti“ jer nije dobio “ono što zaslužuje”.
Život često ima čudan smisao za humor, pa nam uskrati baš ono što mislimo da zaslužujemo. I dokle god se mi sami zbog toga osjećamo kao žrtva – visimo okovani na stijeni.
Stijena je nepomična i simbolizira onaj momenat kad zapnemo u nekoj situaciji, ne videći izlaz.
Ali izlaz postoji.
Mit ima sretan kraj jer pojavljuje se Perzej i spašava princezu. To doslovno može biti neki muškarac, možda baš stranac ili lik vezan poslom za inozemstvo. On je u mitu junak, pa je svakako netko naglašene muškosti. To što Perzej ubija Cetusa, može značiti i pojavu prave ljubavi. Jer kad smo sretno zaljubljeni, možemo pobijediti sve. No, Perzej može bit i naš vlastiti animus – da se same izbavimo iz okova kad shvatimo da je put do pakla popločan očekivanjima.
