Neptun je nevidljiv golim okom, zbog čega je relativno kasno otkriven, 1846. godine. Ujedno je i jedina planeta Sunčevog sustava koja je otkrivena matematičkim izračunima, pa tek potom “potvrđena” teleskopom.
Za ovaj post je zanimljivo spomenuti da je to tek pola istine, jer Neptun se prvi put ukazao 233 godine ranije, slavnom Galileu. Napravio je to baš u svom opsjenarskom stilu, spustivši finu mističnu izmaglicu na oko starog astronoma, pa je on zabunom pomislio da to svijetlo tijelo, koje je ugledao na 26° Djevice, u egzaktnoj konjunkciji s Jupiterom, predstavlja neku fiksnu zvijezdu.
Galileo ga je opazio u dva navrata: krajem 1612. i početkom 1613. godine. Zašto mu se Neptun nije razotkrio već tada?
Možda zato što je bio u znaku izgona, u skoro egzaktnoj inkonjunkciji (kvinkunksu) sa svojim dispozitorom Merkurom?
Merkur je planeta racionalnog i logičnog razmišljanja. Kad je u izazovnom aspektu s Neptunom, može dati sjajnu intuiciju, ali istovremeno i obmanu, iluziju… što se upravo dogodilo Galileu – intuicija ga je navela na pravi trag, ali on to nije prepoznao.
Sam kvinkunks ima narav Neptuna jer simbolizira stvari koje ne vidimo. Čak i u situacijama kad nam nešto doslovno bode oči, mi toga nismo svjesni.
Trebale su proći 233 godine, u kojima je Neptun “incognito” obišao čitav jedan krug po zodijaku, pa u sljedećoj rundi došao do Vodenjaka, znaka koji vlada otkrićima (a i po nekim tumačenjima – znaka svoje egzaltacije), gdje se konačno ukazao 23.09.1846. – na istom 25° gdje je bio Galileov Merkur!!
Je li slučajnost da je Neptun otkriven baš kad je radio egzaktan kvinkunks prema položaju kojeg je imao u Galileovo vrijeme?
Tim tranzitom kao da je probudio uspavano sjećanje onog davnog, obmanutog Merkura. Ovoga puta nije bilo zabune, jer je konjunkcija sa Saturnom uklonila maglu, predstavivši svijetu novoga člana planetarne obitelji.
