Terminološki, pojam astrologija potječe od grčkih riječi ASTER i LOGOS što bi preveli kao „znanost o zvijezdama“. Možda se neće svi složiti s uključivanjem astrologije u znanstvenu obitelj, iako se ona danas u mnogim zemljama na Zapadu ponovo izučava na sveučilišnoj razini – i to prvi put nakon doba renesanse.
Neki je smatraju pseudo-znanošću, dok je po drugima riječ o običnom šarlatanstvu. Ovo zadnje je zaključak do kojeg uglavnom dolaze ljudi koji astrologiju vrlo površno poznaju i poistovjećuju je s horoskopima u dnevnim novinama. Ali taj horoskop se bazira samo na Sunčevom znaku. Npr., svatko ko je rođen u periodu od 20.04. do 20.05. ima Sunce u znaku Bika. Suludo je očekivati da će svi Bikovi na svijetu imati ista događanja ili raspoloženja taj dan. Osim toga, dnevne horoskope danas u pravilu ne pišu astrolozi, nego novinari, ili se – još jednostavnije i jeftinije – kopi/pejstaju sa stranih portala.
Ako uzmemo da se znanost definira kao „ukupnost znanja koje uključuje promatranje, pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava“ onda astrologija definitivno jest znanost.
Ona je čak, na neki način, početak znanosti kao takve. Tisućama godina bila je jedini način promatranja neba. Iz nje se razvila astronomija, pa računanje vremena, matematika, alkemija, a preko nje i moderna kemija. Logaritmi su, npr., osmišljeni da bi pojednostavnili izračune nužne za izradu horoskopa. I dok astronomija proučava Svemir da bi razumjela njegovu fizičku strukturu i prirodne zakone koji tamo vladaju, astrologija je usmjerena na proučavanje i tumačenje utjecaja kojeg nebeska tijela prenose na bića i prilike na Zemlji.
Da bi ovo demistificirali, mora nam biti jasna jedna stvar: svi stari narodi su vjerovali da je Svijet (veliko S) živi organizam i proučavali su ga holistički. I to je tako bilo sve do 17. stoljeća kad se javlja materijalistički model stvarnosti koji i danas dominira, a koji propisuje da je stvarno samo ono što se može izmjeriti. Prema današnjoj znanstvenoj paradigmi, mi živimo u mehaničkom svemiru, koji je neživa tvar i odvojeni smo od prirode – kao što se vjeruje da su duh i um odvojeni od tijela, što nije istina.
Ništa ne postoji samo za sebe – svaki dio je u nekom odnosu s drugim dijelovima. Kao što je u svakoj našoj stanici sadržana DNA, tako se u svemu što postoji nalazi božanska iskra ili Kreacija. Gledajući iz te perspektive, sasvim je logično i utemeljeno pravilo „Kako gore, tako dole“.
U svim starim kulturama, bio je važno dosegnuti znanje koje će čovjeku omogućiti život u skladu s prirodom i razumijevanje one moćne sile koja postoji izvan opipljivog svijeta. To je i bila poanta astrologije. Njena temeljna ideja je da sve stvari nose pečat trenutka u kojem su nastale – što podjednako važi za ljude i za događaje. Njena pravila nemaju nikakve veze sa slučajnim pogađanjem ili dogmom, nego su utemeljena na dugoj tradiciji čija vjerodostojnost proizlazi iz tisuća godina empirijskog izučavanja.
U prošlosti je od presudnog značaja bilo predvidjeti suše i poplave, pošasti, smrt kralja, pobjedu nad neprijateljem… a danas nam astrologija najviše služi kao alat samospoznaje i razumijevanja perioda i okolnosti kroz koje prolazimo. Zahvaljujući njoj, možemo bolje razumjeti i druge ljude, jer nam pomaže shvatiti da svi imamo neke – nazovimo ih aplikacije – koje su sistemske, i ne mogu se deinstalirati, možemo samo uklanjati bagove, a i to pod uvjetom da radimo na sebi.
Astrologija nam pomaže shvatiti razne životne situacije, npr. zašto je netko, ko je bio sjajan đak i student, ostao nezaposlen, dok je drugi jedva izgurao školu, a danas ima uspješan biznis? Zašto je netko stvoren za sport, a netko „smotan kao sajla“? Zašto smo uštogljeni, ili neuredni, skloni manipulaciji ili porocima? Pritom, ne samo da objašnjava, nego daje i ključ kako da te stvari prihvatimo i popravimo. Jer tek kad osvijestimo svoju prirodu i prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo, sa svim vrlinama i manama, dobivamo slobodu da popravljamo svoje „kvarove“.
U tom je smislu natalna karta nešto poput Uputstva za upotrebu. To je naša psihološka mapa, ali i slika naše DNA – daje nam uvid čak i u generacijske traume koje smo naslijedili od predaka, što danas proučava epigenetika.
IZVORI:
Bobrick B., Sudbonosno nebo – povijest astrologije, Zagreb 2007.
